Sjećate li se Agrokora i Idee?
Da li se Agrokor pridržava Codexa Alimentariusa?
Anando Džafić, mladić iz Novog Beograda, otkrio je da u
srbijanskom trgovačkom lancu “Idea”, koji je ispostava grupacije
“Konzum” iz Hrvatske, salatu “osvježavaju” u WC-u, u posudi koja služi
za pranje poda. Bilo je to 2010. godine. Džafić je nakon toga dobio
otkaz, tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu koju je podnio, ali on
priču svejedeno ne smatra završenom.
Što se tiče “osvježavanja” salate, direktor Denona je u prvom
telefonskom razgovoru rekao da to nije ništa strašno i da je Jelica to
tako učinila jer vjerovatno tog dana nije imala prskalicu. “Gospođa
Ljilja Brajdić iz kadrovskog ‘Idee’ imala drugačije mišljenje: kad sam
joj ispričao za slučaj njen komentar je bio: ‘Nije mi jasno kako je to
mogla da uradi, pa ona ima dvoje djece.’”, ispričao je Džafić.
Svoju priču nastavlja riječima: “Kolege iz radnje nisu smjeli da podrže moju borbu, pored ostalog, i za njihova prava, zbog straha od otkaza.”
Džafić ističe da zbog ove borbe nije imao nekih problema u pronalaženju novog posla. “Na jedan konkurs sam u CV-u poslao link na moj blog kao ‘preporuku’, i pozvan sam na testiranje. Nije meni problem da nađem posao zbog ove priče jer u njoj crno na bijelo stoji da sam bio dobar i pošten radnik koji je nepravedno progonjen. Priča može samo da mi bude preporuka kod iole poštenog poslodavca”, ističe Džafić.
Ali priču o svom radnom iskustvu u “Idei” ne smatra završenom: “Posljednja akcija koju sam sproveo u vezi ovog slučaja bila je u periodu od augusta do oktobra prošle godine kada sam po Zemun Polju na autobusnim stanicama, oglasnim mjestima, banderama polijepio tekstove o slučaju objavljene u Tabloidu i indexu.hr, sa mojom i fotografijom Jelice Vajić.”
“Nije im bilo svejedno. Nakon 10-15 dana intenzivnog objavljivanja te priče na javnim mjestima u Zemun Polju oni su pozvali policiju”, kaže Džafić, ističući da nakon promjene vlasti u Srbiji, koja se dogodila koji mjesec ranije, policija nije bila onoliko uslužna prema takvim grupacijama kao ranije. “Nakon što su preko komandira kontaktirali tužilaštvo obaviješteni su da u tome što radim nema ništa nelegalno i morali su da me puste. Nastavio sam da lijepim tekstove kako bi se ljudi u Zemun Polju informisali o slučaju. Informacije koje sam dobijao iz prodavnice govorile su da Jelica Vajić postaje sve ljubaznija prema radnicima i mušterijama. Borba se nastavlja”, zaključuje (za sada) svoju priču Anando Džafić.
DOZNAJEMO.COM
Dragi predsedniče Trump, slušao sam Vašu uskršnju poruku i svidela mi se. Ja vas poštujem, iako se ne slažemo po svim pitanjima, jer imate petlju. Pretili su vam smrću nebrojeno puta i Vi se niste predali. Ja pratim, tumačim i ponekad predviđam političke događaje ali ih ne uzrokujem i na njih ne mogu da utičem. Stoga je pogrešno smatrati da to što radim u pekari ili u kiosku može bilo koga ili bilo šta da ugrozi ili promeni. Uzroci i logika političko-istorijskog događanja je duboko u njima samima i oni se pokreću iznutra svojom vlastitom duhovnom sadržinom i dijalektikom. Ja sam od strane moćnih faktora svakodnevno izložen maltretiranju, pretnjama i ponižavanju u svojoj vlastitoj kući. Samim tim, npr. time što mi se uskraćuje pravo na rad, ali i na druge načine, maltretiranju je izložena i moja porodica. Otvoreno mi se stavlja do znanja da se nalazim u "zatvoru". Zamolio bih Vas kao čoveka koga poštujem da se sa mnom postupa više ljudski. Voljan sam za razgovor i da saslušam svakoga ko ima nešto da mi saopšti. Pa i ljude kad stave u zatvor neko im kaže zbog čega su tu i dokle će biti. Bez takvog pristupa često se osećam kao da mi sve ovo neko radi iz čiste mržnje. Ja znam da me Vi ne mrzite kao ni ova osoba koja je sa mnom u kontaktu, pa upućujem ovaj apel Vama za pomoć. S poštovanjem, Anando Džafić
ReplyDelete